subota, 15.03.2008.

...kolotecina... vrijeme je za novi post?...

Jednim dijelom, moram priznati da pišem ovaj post "radi reda"... Mada jednim dijelom... toliko toga se nakupilo u meni, da to moram podijeliti s nekim...
Ja kao ja uzalud, stalno, postavljam "pitanja bez odgovora"....
Malo sam sretna, malo tužna... I nije zbog poremećaja u promjenama raspoloženja, već su osjećaji opravdani... Kako se sve na brzinu tako preokrene...
Nema razloga ni da se žalim. U svakom trenu sam spremna odglumiti da sam sretna. Ponekad uspijem sebe i natjerati na to. Ali ne traje dugo. I uvijek postoji razlog za pokoju suzu.
A kako sam jedna od osoba kojima je samo trun potreban da ih povrijedi, to se ne događa tako rijetko.
Evo da počnem o nečem konkretnom...:
Volim... stvarno shvatila sam i koje osobe zasluzuju da budu voljene, a koje ne. Samo jos ne znam za njega. On mi se čini da to zaslužuje najviše od svih. Ponekad.
A ponekad mu sve loše postupke poželim samo sasuti u lice. Jer koliko god vas osobe voljele, to vam ne daje za pravo da radite što hoćete.
Nekako mi teško ovo ide, jer nije neka teška filozofija.
I da, volim svoje curke. Svakim danom to više spoznajem.
Da ne idem u detalje...
Plačem zbog... pa vrlo malo je potrebno da zaplačem. Zapravo samo kap koja će preliti čašu. A mogu ja i dugo trpiti. Nema goreg nego lažno se smijati, ili izmišljti izlike; "oči su mi suzne zbog vjetra"...
I nemojte sad misliti da sam skroz tužna ili nešto...
Sretna sam.
Samo sam imala potrebu da napišem ono što me muči. Jer ne živim u svijetu ljubavi. Mada se selim tamo, čim ga stvore....
Do tada samo ću sanjati o njemu...




... i azrich... nije ovo onaj izvod iz dnevnika... ovo je naijiskrenije što sam uspjela napisati.
Kao sto naslova kaže, imam osjećaj da sam upala u kolotečinu. Baš se rijetko usudim prekršiti to. Ali ewo: sad sebi obećavam... things will change... =)
Eto ljudi... pišite postove... niko ne piše... pusa svima :*

utorak, 19.02.2008.

...Štafeta...

Ewo posto su mi je predale i Lolla i Ilda red bi bio ja da je već napišem... pa ewo...


1.Rođendan:24.05
2.Horoskopski znak:Blizanci
3.Tetovaže:ne
4.Piercing:ne
5.Jesi li zaljubljen/a?:da, skoro uvijek i skoro uvijek nesretno, heh :)
6.Sviđaš li se sam sebi iznutra?:da, definitivno
7.Jesi li volio/a do granice plača?:da... predivan osjecaj... do jednom :(
8.Jesi li imao/la nesreću sa autom dosad?:triput :)
9.Jesi li dosad što slomio/la?:nokat, hihi
10.Pepsi ili coca-cola?:coca-cola
11.Pouzdaješ li se u svoje prijatelje?: u neke da definitivno, a znam da su neki samo "privid"
12.Najdraža boja za donje rublje:crvena, općenito
13.Broj cipela:37, 38
14.Najraži tip muzike:ugl. rock, pop manje-više, i vecina toga domaceg
15.Tuširanje ili kupka?:tuširanje
16. Što mrziš? hmm... ne mrzim nista, ali ima stvari i ljudi koje slabije podnosim...
17.Kako se vidiš u budućnosti?:aaa imam ja snova svakakvih, uglavnom zelim sretnu porodicu, djecu i zgodnog muža
18.Tko od tvojih prijatelja živi najdalje?:mislim da je Amar najjdalje, u Sarajevu...
19.Jesi sretan/a?:trudim se biti, dakle, jesam
20.Najdraža uzrečica:hmm... jebiga ?!
21.Najraža knjiga:Početak putovanja
22.Čega se bojiš: rastanaka, nestale ljubavi, Boga...
23.Prva stvar na koju pomisliš kada se probudiš?: kafu... kraljevstvo za kafu :)
24.Najdraži film: Van Helsing, zatim sve slatkaste ljubavne komedijice
25.Da možeš biti netko drugi,tko bi bio: Chadova cura :)
26.Što se nalazi na zidu u tvojoj sobi:moje skrabotine, slomljena srcad itd, posteri (Chadovi, Went-ovi, Orlandovi, Marie Sharapove i sl.) te diploma za jebeno drugo mjesto...
27.Što je ispod tvog kreveta?:nema baš puno mjesta tako da vjerovatno ima koji papir, i meni omiljeno: charape...
28.Gdje bi ti se svidjelo ići?: ajoj, jadno al ja jedva da sam maknula iz ovog Bihaca, dakle skoro svugdje...
29.Najdraži parfem: tesko pitanje, ono ja sam kao isprobala sve pa znam :S
30.Najdraži sport: TENIS
31.Sramežljiv/a ili društven/a:društvena na kvadrat
32.Nadimci:heh, Nena, Nejrich, Bubamara,..., mislim da je to sve
33.More ili planine?:more, a da mi se je dokopati ljeta heh
34.Bojiš li se smrti?:ne, sta ce biti, bit ce...
35.Kad obično ideš spavati: ne bas kasno... kako kad... zavisi od TV programa...

shtafetu predajem Luki, Ajli, i ako se josh nekom svidja... (Ajli su vec predali al neka )

subota, 16.02.2008.

Ljubav je marketinški trik 3.

Stella je nastavila igricu i pred Elijem.... stvarno je izgledala kao da je zanima... kao da nista ne treba objasnjavati... kao da su vec odavno par... Eto njemu razgovor nije bio jaca strana... Ali znao je da voli... Iskreno i ... i slijepo...?!
Tako je pocelo... Saznajmo kako ce zavrsiti...

Iako su vec neko vrijeme bili zajedno, Stella Eliju nikad nije dopustila da je drzi za ruku... On nije smatrao to vrijedno spomena.... Uzivao je u njihovim strastvenim poljubcima i nacinu na koji je Stella drhtala dok ju je grlio. On je tako zvao ljubav. A ona strah.
Još uvijek se bojala Martinovog prodornog pogleda, i njegovog osmijeha koji nije bio upućen njoj. Nije znala da su bili lažni... Sve zbog nje.
Dani su proticali. Nisu postojale riječi da opišu Stellinu tugu. Ona ih je pronašla. Martin.
Činilo se da su Eli i Stella stvarno pronašli sreću. Čak je i ona na trenutke tako mislila. Ali plačne noći su je uvijek razuvjerile. Opet je gledala u svoj popis i skoro sve stvari su bile ispunjene. A zašto onda nije bila sretna? Mnoge je noći probdjela s tom mišlju na srcu.




Jednog skolskog dana Martin ju je povukao na skriveno mjesto i poljubio. Sve je u njoj zaigralo. Ipak ga je prokleti djelic srca koji je znao da Eli ne zasluzuje takvo nesto odgurnuo i zavalila mu je samar. On je opet iznova sebi dokazao da ga Stella mrzi. Ona je sebi dokazala da jos uvijek ima meko srce, unatoc svemu sto je zbog Martina prozivjela. A mislila je da je on drukciji :)... Nadala se tome...
Dakako Martinovoj predstavi nije bilo kraja. Beskrajne izjave ljubavi i pokusaji da je zadivi i vrati ni Stellu nisu ostavljele ravnodusnom. Ali ona je ipak pokazivala sasvim suprotnu reakciju i obeshrabrivala Martina. Da li ju je on stvarno volio ili je nesto pokusavao dokazati. Ona se svakim pogledom na njega osjecala vise izdanom i prevarenom. "to je bilo tako davno, a ja ipak ne spavam nocima" to su bile njene rijeci uzdaha... Oci bi joj se napunile suzama svaki put kad bi se sjetila njihovih prvih nevinih poljubaca. Njegovih briznih plavih ociju dok se smiju... Toliko lijepih i bolnih uspomena... A toliki stid kad se sjeti Elija koji joj je samo "drag". Nikad mu nista vise nije ni rekla...
Najednom su nestale one opake mastarije, o Martinovom slomljenom srcu...
Primila je porukicu od Martina. Nasla ju je u torbi... Pisalo je:
sve sto pokusam uzalud je... ne zelis shvatiti da te volim... znas onaj osjecaj, kad ti ponestaje zraka... ili kad je bol zatupljena do kraja i ne shvatas ni sta ti je... tako se osjecam svaki put kad mislima na tebe... a mislim stalno... volim te... oprosti




Danima je razmisljala o tome. Neprestano ju je guzvala u ruci, kao da ce tako nestati... Odlucila je petog dana...
Otisla je do Martina laganim korakom. Rekla mu je da ga voli. Onog trena kada je vidjela osmijeh na njegovom licu nastavila je. Rekla mu je da ne moze mu oprostiti ili joj barem treba vremena. Martin je bio slomljen ali ipak sa nadom.
Zatim je ptisla do Elija i rekla i njemu istinu. Da ga ne voli, ali da joj je jako drag. Nije mu smetalo, ali ona je odlucila da ipak ne mogu biti zajedno. To bi bilo bjezanje od stvarnosti. Osjecala je kao da je skinula velik teret sa srca. Osjecala je srecu. Skoro ju je i zaboravila osjecati.

srijeda, 16.01.2008.

Ljubav je marketniški trik 2.

Osveta je slatka


Stella je došla kući. Bila je uplakana i drhtala je. Kaos u glavi i srcu jedva joj je dao da diše... Sjećala se svega, i nije shvatala otkud najednom tolika bol. Ovako se dosad nikad nije osjećala. Opet je vidjela razigrano sunce i umalo se nasmiješila. Ali samo je pognula glavu kad se sjetila kako je prošli put kad ga je posmatrala bila sretna. Neizmjerno. Eto, valjda svako ima svojh 5 minuta. Moje su očito prosle - ubijala se takvim tmurnim mislima. Da, pomislila je i na samoubojstvo... A sta je curama najčešće druga pomisao, u takvim situacijama?

Smireno je odlucila dati težnji vremena i pustiti da bol malo ohladi. Prestala je jecati i stavila na papir mnoge ideje koje treba realizovati.
- Patit će, o da. Jako (nije to zloba, samo osveta)




Jedne od sljedećih zvjezdanih noći spremila se za van. Užurbanim koracima približavala se putu subine. Pomalo je i kasnila, vježbala je lažni osmijeh. Trebat će joj. Odlučila je zahtijevati objašnjenje koje je grubo odbila posljednji put. Jedva je čekala da vidi Martina i njegovu reakciju, izraz lica. Na kraju krajeva, još uvijek ga je voljela. Ali psssttt, nikad to ne bi priznala. Kad se samo sjeti kako ga je kovala u zvijezde, pa skoro i bajku o njemu napisala... Naivnost.
I slijedio je taj veliki trenutak. Ona je stigla, ali on nije bio tu. Razgovarala je sa prijateljicama. Znala je da ce doći. Poznaje ga. I predobro. Došao je. U grupici prijatelja i stalno je piljio u nju. Pogledom je molio. Ona bi se svaki put pravila da je neko rekao nesto smiješno i smijala se kao luda. Onaj lažni osmijeh je upalio. Ključao je u sebi.
Prišao je. Kad bi barem bili u stanju tad reci jedno drugom da drhte od straha. Jedva su stajali na nogama. Ali oni su samo šutjeli. Kao stranci.
- Oprosti. Volim te.
-Stvarno misliš da je to dovoljno? Imaš li pojma šta si uradio.
Stella je već bila na pragu bijesa i malo je falilo da mu opet ne zalijepi šamar, ali nešto ju je iznenadilo...
- Ljubavi ima li problema?
Začula je, i osjetila nečiju ruku na sebi.
-(Surađuj.) Tiho je šapnuo.
- Ma ne ljubavi, nipošto, Martin je zacijelo pričao nešto potpuno glupo. Nisam slušala. odgovorila je i započela ovu igricu. Nije znala koliko ce biti bolna za oboje. Dečko koji joj je prišao je bio dobar prijatelj, podjednako zgodan, zanimljiv i duhovit. Zato je i mislila da je to dobra ideja.




Okrenula se prema njemu i strastveno ga poljubila. I on se iznenadio. Martina je posmatrala tek krajičkom oka i vidjela zaprepaštenost na njegovom licu. Sreća. Sreća u nesreći?
Iako je Martin izgarao od ljubomore ne bi se usudio ništa reći. Ipak je Eli (dečko od maloprije) bio njegov NAJBOLJI PRIJATELJ. A i pošteno je zabrljao...

Ovo bi se moglo nazvati utrkom. Kad se Martin zagledao u Stellu, Eli je već osjećao nešto prema njoj. Sad ju je za osvetu poceo osvajati. A ona je opet naivno nasjedala. Osjećala je da je on zaslužuje. A htjela je da Martin pati. Nije bilo boljeg načina.

nastavit će se...

petak, 04.01.2008.

Ljubav je marketinški trik

*Ponekad nas pitanja zaskoče iz potpune tame.
*Ponekad se ne uspijemo ni snaći i već smo na nekom tuđem svijetu.
*Ponekad je sve tako prokleto protiv nas.
Razmišljala je tako satima i nije nalazila nijedan dovoljno dobar razlog da ne okonča sve u ovom trenutku. Zašto ne bi prerezala žile i živjela dugo i sretno... u onom sljedecem životu...


-Mlada je djevojka, sjedeći u svojoj sobi i gledajući kroz prozor neumorno sunce kako se igra po beskrajnoj nebeskoj liniji, lutala. Mislima je prelazila gore i planine i uvijek se vraćala na jedno: prelijepe plave oči. Vjerovatno najljepše oči koje je ikada vidjela... I eto šta ljubav učini od nas, pa kao da je bila opijena alkoholom živjela je u nekom drugom svijetu. I sve to otkad joj je taj novi dečko ušao u život s tom nekom blesavom spikom i ona mu jednostavno nije mogla odoljeti. Da li je to ljubav nije znala, ali joj se sigurno sviđao okus () Malo bi bilo reći da je s njim bila sretna. "Ovaj čak zvuči iskreno" - znala se je ponekad sarkastično našaliti, premda mu je vjerovala sve, bez pitanja. Nikad nije ni pomislila da laže.
I zašto ova savršena ljubavna priča ima tmuran uvod? a zašto svaka??
REKONSTRUKCIJA:
Bila je subota ujutro. Sunčan dan, kao i mnogi u tom ljetnom periodu. Niko nije ni slutio da će se uskoro oblaci nadviti nad nebom. Djevojka i mladić (nazovimo ih Stella i Martin) su odlučili provesti jutro skupa. I dakako to se i dogodilo. Bilo im je bajno. Kao zaljubljeni golupčići koji guguću ljubavne pjesme... Stella je pomislila da proživljava bajku. Martin je isto to mislio. Samo u muškom i ženskom svijetu, to su dva različita sna, a poslovica kaže :ako jedno nije dovoljno, nabavi dva (bolesno ), ali Stella nije tako mislila. Njoj je njen voljeni Martin bio sasvim dovoljan... a šta je on mislio...??




Dakle, kada su se sa teškom mukom rastali, krenuli su svako svojim putem. Stella je otišla kod prijateljica da, kako to i inače ide, malo prošvrljaju gradom. Neumorno je pričala o svojoj bajci, a prijateljice su joj pomalo i zavidile... mada nisu imale razloga. U njihov omiljeni kafić su navratile da odmore noge, od slatkih platformica koje užasno žuljaju. I spletom događaja otišle su u ženski wc ne znajući da ih tamo čeka iznenađenje. Jadna Stella je samo htjela popraviti šminku. Ugledala je djevojku raščupane kose i poluraskopčane odjeće kako izlazi iz wc kabine. "Ova kurva iz d je svaki dan sa drugim. Šta vide u njoj? Kao da joj na čelu piše besplatno...!?" Nije isprva shvatila kad je Martin izašao iz iste kabine. Njene cure su skoro popadale, a ona ga je samo pozdravila. Ali, shvatila je... "Stella... nije ono što misliš..." pokušao se opravdati. Ona je već bila bijesna - "Daj smislite jadnije objašnjenje..." I opalila mu je šamar koje će oboje zauvijek pamtiti. Iako tužna, pomalo zadovoljna je gledala trag ruke na njegovom obrazu... Otišla je da ne vide suze. Trčala je do kuće. Voljela ga je.



nastavit će se....

subota, 08.12.2007.

O predgrađu života...

Svijet.
Je li to ono veliko okruglo, poput lopte, što se okreće oko svoje osi kao što su nas učili u školi?
Ili je on mnogo opširniji pojam. Možda postoje različiti svjetovi. Moj, tvoj...?
Koliko god oni bili naizgled daleki, na pragu su istog života.
Potekli od istog Boga...
I sve riječi su suviše malene kad govorimo o toj veličini...
Od čega je satkan život.
Onaj materijalistički....?
Ili duhovni...
I kojim zapravo živimo?
Šta se krije iza naših želja da to otkrijemo, i šta će biti poslije ovog svijeta.
Pronašla sam odgovor. Život je satkan od trenutaka.
Trenutaka kojih sam i ja dio.
Koji su dio mene.
"Život ne mjerimo brojem udisaja, već trenucima koji nam oduzimaju dah"- i to je valjda bit svega.
Ima li većeg blaga od zalaska sunca, protkanog zlatno - crvenim bojama, od zagrljaja voljenih nam osoba,jednog jedinog osmijeha koji znači sreću...
Bilo kako bilo i ovaj život i ovaj svijet imaju svoj kraj...
Najveća čar u tom je jer ne znamo zašto, kako ni kada...
NI da li to možemo promijeniti.
I baš zato je život satkan od trenutaka.
A samo oni lijepi nam osjećaju u sjećanju.
-ruka u ruci, zagrljaj, osmijeh, vjetar u kosi, sjaj u očima,šapat, čak i pogled- ponekad traju kraće od trenutka, a sjećanje je tu zauvijek.
Iako pomalo u sjeni, jer tamo i pripada.
Život je sada.



Treba ga živjeti...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.